01:38
Dio svatova ulazi u kuću, a ostatak čeka ispred kuće. Ukoliko prošnja nije obavljena ranije, obavlja se tada sa istim običajima kao i kada se obavlja neki drugi dan, prije dana svadbe. Dok svatovi čekaju, mlada se sprema u kući. Sa njom su obikušes njene i mladoženjine strane, koje joj pomažu pri spremanju. Mladoženja je sve vrijeme ispred kuće i čeka da mlada izađe.
Kada dođe trenutak mladinog izlaska, svi se skupljaju kod ulaza u kuću. Također su u međuvremenu iz kuće izašli i ljudi koji su pozvani u kuću. Mladu mladoženji predaje neko od njenih ukućana, brat ili otac, ili pak neki bližirođak. Prilikom predaje mlade mladoženji, mladoženja daruje onog ko mu predaje mladu, najčešće svotom novca koju mu potajno daje u ruku dok se rukuju.
U nekim mjestima prisutan je i običaj da mladoženja „kupuje“ mladu od onog ko je izvede. Tada obično dolazi i do „cjenkanja“, ali mladoženja je taj koji popušta kako bi dokazao koliko mu je stalo do djevojke koju će oženiti. Valja napomenuti da ipak nije riječ o nekom „ozbiljnom poslu“, jer sav taj proces „cjenkanja“ ustvari je šala, kako bi sam taj trenutak bio veseliji.
Kada mladoženja napokon preuzme mladu, čaje „hekanjem“ oglašavaju da je mlada preuzeta vičući što je moguće glasnije:
„Hej, hej, mašallah, mašallah!“ Taj trenutak je obično propraćen i pucanjem iz nekog vatrenog oružja (lovačka puška ili pištolj), a mladoženjin otac mladu posipa sitnim metalnim novcem i slatkišima (najčešće bombonama umotanim u papir) koje pokupe mala djeca.
Mlada i mladoženja idu do prevoznog sredstva i svadba ispred mladine kuće kreće mladoženjinoj. Dok svadba putuje, neko od svatova (unaprijed je dogovoreno ko) odlazi prije do mladoženjine kuće u kojoj je ostao uglavnom ženski svijet (mati, rodbina i sl.) da najavi dolazak svatova i uzme muštuluk.
Kada svatovi dođu pred mladoženjinu kuću, čaje ponovo „heču“ i ponovo se puca iz vatrenog oružja dok mlada izlazi iz prevoznog sredstva. Mladoženju i mladu pred kućom dočekuju mladoženjina majka i ostale žene koje su ih čekale. Neka od žena im daje po kašičicu meda i vode da se napiju što treba da simboliše sladak život kojeg će živjeti. Prije nego uđe u kuću, mlada mora prosuti dva bokala vode koji su postavljeni na ulazu u kuću s njene lijeve i desne strane. Tradicija nalaže da se mlada sagne i to uradi rukama, jer ako ih prospe nogom, onda to znači da ona nije „vrijedna“, odnosno da nije dobra domaćica. Kućni prag nove kuće mlada prelazi prolazeći ispod mladoženjine ruke koja je naslonjena na dovratak.
U kući se obično obavi šerijatsko vjenčanje, a svatovi se napolju vesele uz muziku, hranu i piće. Nekada se šerijatsko vjenčanje i ne obavi po valjanim propisima, nego se samo prisustvo hodže u trenutku dolaska mlade u kuću smatra vjenčanjem i jedino što je prisutno od propisa šerijatskog vjenčanja jest dova koju hodža prouči. Zavisno od domaćina do domaćina nekada se šerijatsko vjenčanje na ovaj nepropisni način obavljalo i dan – dva poslije svadbe.
Nakon vjenčanja svekar, svekrva i ostala rodbina daruju mladu, najčešće nakitom od zlata, a nekad je to bio i novac od zlata - dukat, madžarija ili šorvan. Darovanje se nekad vrši i ujutro, nakon što mlada u kući provede prvu noć i nakon što ujutro rano ustane i ukućanima skuha kahvu te svekra i svekrvu poljubi u ruku.
Svadba se obično završi kasno navečer. Ono što slijedi u danima nakon svadbe jest takozvano šerbe, dolazak rodbine i komšija na veselje i darivanje šerbeta, novčano ili nakitom.
Ponekad se desi da se mlada „ukrade“, odnosno iz očeve kuće ode bez njegovog znanja i dozvole. Nekoliko dana nakon svadbe u kuću mladinog oca dolazi tzv. mir, skupina uglednih ljudi koji nastoje odobrovoljiti mladinog oca i ostale ukućane da prihvate činjenicu da se ona udala i da ipak odobre taj brak. Ponekad je ta „krađa“ ustvari rezultat dogovora mladoženjinih i mladinih roditelja kako bi se izbjeglo neko veće veselje i trošak u obije kuće.
Autori: Munir KAHRIMANOVIĆ, prof. i Dr. sc. Jusuf OMEROVIĆ
„Hej, hej, mašallah, mašallah!“ Taj trenutak je obično propraćen i pucanjem iz nekog vatrenog oružja (lovačka puška ili pištolj), a mladoženjin otac mladu posipa sitnim metalnim novcem i slatkišima (najčešće bombonama umotanim u papir) koje pokupe mala djeca.
Mlada i mladoženja idu do prevoznog sredstva i svadba ispred mladine kuće kreće mladoženjinoj. Dok svadba putuje, neko od svatova (unaprijed je dogovoreno ko) odlazi prije do mladoženjine kuće u kojoj je ostao uglavnom ženski svijet (mati, rodbina i sl.) da najavi dolazak svatova i uzme muštuluk.
Kada svatovi dođu pred mladoženjinu kuću, čaje ponovo „heču“ i ponovo se puca iz vatrenog oružja dok mlada izlazi iz prevoznog sredstva. Mladoženju i mladu pred kućom dočekuju mladoženjina majka i ostale žene koje su ih čekale. Neka od žena im daje po kašičicu meda i vode da se napiju što treba da simboliše sladak život kojeg će živjeti. Prije nego uđe u kuću, mlada mora prosuti dva bokala vode koji su postavljeni na ulazu u kuću s njene lijeve i desne strane. Tradicija nalaže da se mlada sagne i to uradi rukama, jer ako ih prospe nogom, onda to znači da ona nije „vrijedna“, odnosno da nije dobra domaćica. Kućni prag nove kuće mlada prelazi prolazeći ispod mladoženjine ruke koja je naslonjena na dovratak.
U kući se obično obavi šerijatsko vjenčanje, a svatovi se napolju vesele uz muziku, hranu i piće. Nekada se šerijatsko vjenčanje i ne obavi po valjanim propisima, nego se samo prisustvo hodže u trenutku dolaska mlade u kuću smatra vjenčanjem i jedino što je prisutno od propisa šerijatskog vjenčanja jest dova koju hodža prouči. Zavisno od domaćina do domaćina nekada se šerijatsko vjenčanje na ovaj nepropisni način obavljalo i dan – dva poslije svadbe.
Nakon vjenčanja svekar, svekrva i ostala rodbina daruju mladu, najčešće nakitom od zlata, a nekad je to bio i novac od zlata - dukat, madžarija ili šorvan. Darovanje se nekad vrši i ujutro, nakon što mlada u kući provede prvu noć i nakon što ujutro rano ustane i ukućanima skuha kahvu te svekra i svekrvu poljubi u ruku.
Svadba se obično završi kasno navečer. Ono što slijedi u danima nakon svadbe jest takozvano šerbe, dolazak rodbine i komšija na veselje i darivanje šerbeta, novčano ili nakitom.
Ponekad se desi da se mlada „ukrade“, odnosno iz očeve kuće ode bez njegovog znanja i dozvole. Nekoliko dana nakon svadbe u kuću mladinog oca dolazi tzv. mir, skupina uglednih ljudi koji nastoje odobrovoljiti mladinog oca i ostale ukućane da prihvate činjenicu da se ona udala i da ipak odobre taj brak. Ponekad je ta „krađa“ ustvari rezultat dogovora mladoženjinih i mladinih roditelja kako bi se izbjeglo neko veće veselje i trošak u obije kuće.
Autori: Munir KAHRIMANOVIĆ, prof. i Dr. sc. Jusuf OMEROVIĆ
Nema komentara
Objavi komentar