Nekoliko dana ili sedmica nakon svadbe priređuje se posebna vrsta veselja koja se zove pilav. Oni koji taj običaj pamte pričaju o njemu kao o vrsti veselja uz muziku i igru. Pilav traje tri dana, počinje u srijedu poslije podne namaza i završava se u petak poslije jacije namaza.
Tom prilikom dvoje male djece drže svijeće kako bi se proces mogao obaviti i po mraku, a treće malo muško dijete djevojke štipaju, a mlada baca u zrak i ponovo ga hvata ne bi li zaplakalo i na taj način simbolično doprinijelo tome da i mladenci imaju potomstvo. Naročito je zanimljiv treći dan pilava, koji je između ostalog obilježen i izdvajanjem mladenaca u tzv. đerdek, odvojenu prostoriju u koju je mlada odvedena ranije i pokrivena je duvkom (posebnom ukrasnom tkaninom koju je kupio đever).
Ona tako čeka mladoženju koji ima naročito težak zadatak – on mora da se probije kroz gomilu muškaraca iz sela koji ga „tuku“ jastucima ili nekim drugim predmetima. Jedan od posljednjih pilava na ovim prostorima upriličen je u mjesecu junu 1978. godine u mjestu Kovačevići, a bio je to pilav Bešić Velije i Bešić Sadete, rođene Muratović (iz Jusića). Tradicija održavanja pilava danas je izumrla, a o njoj danas pričaju samo stariji koji se svega sjećaju i koji su je i sami prakticirali.
Autori: Munir KAHRIMANOVIĆ, prof. i Dr. sc. Jusuf OMEROVIĆ
Nema komentara
Objavi komentar