Nakon izvijesnog vremena ašikovanja i nakon što mladi odluče da se uzmu, slijedi običaj prošnje mlade. Prije nego dođe do prošnje i jedna i druga porodica raspituju se o ovim drugima, ako se već ne poznaju, da bi se utvrdilo kako se kod njih živi, jesu li domaćini, koliko imanja i zemlje imaju, imaju li kakvu zdravstvenu mahanu u porodici i sl.
Prosci bi u kuću dolazili u dogovorenom terminu. Broj prosaca također bi određivao otac djevojke, a najčešće je to bilo pet do šest ljudi. U prošnju su obično išli otac momka, te najbliža rodbina (starija braća, amidže i dajdže). Prosci bi ulazili u kuću, a momak, budući mladoženja, čakao bi ispred kuće. Nakon što prosci budu ugošćeni (kahvom, slatkim jelom i pićem) započinje se razgovor oko prosidbe. Ukoliko otac pristane da dâ kćerku, onda kćerka biva pozvana pred prosce i pitaju je da li želi da se uda za momka za kojeg je prose.
Ona odgovara da želi, ako joj otac to dozvoljava.
Ponekad (šale radi ili pak radi provjere poslušnosti djevojke) otac zna upitati šta bi se desilo ako joj on ne dozvoli da se uda. Ona u tom slučaju odgovara da se neće ni udavati dok joj on ne dozvoli. Izjavom djevojke obavljena je prošnja te tada i momak može da uđe u kuću. Nakon toga slijedi gozba s jelom i pićem, a rijetko i po htijenju domaćina, bude i muzike. Kad se gozba završi, prosci izlaze iz kuće i bivaju darovani košuljama i peškirima, a i oni sami daruju dogovorenom sumom novca onoga ko ih tim košuljama i peškirima kiti.
Termin svadbe biva dogovoren ranije, tokom prošnje ili kasnije nekad. Običaj prošnje nekada se znao obaviti isti dan kad i svadba, odnosno pred samu svadbu.
Nema komentara
Objavi komentar